by: Loren Eisley
One day a man was walking along the beach when he noticed
a boy picking something up and gently throwing it into the ocean.
Approaching the boy, he asked, “What are you doing?”
The youth replied, “Throwing starfish back into the ocean.
The surf is up and the tide is going out.
If I don’t throw them back, they’ll die.”
“Son,” the man said, “don’t you realize there are
miles and miles of beach and hundreds of starfish?
You can’t make a difference!”
After listening politely, the boy bent down,
picked up another starfish,
and threw it back into the surf.
Then, smiling at the man, he said…”
I made a difference for that one.”
tonemo i pevamo
sanjam kako bezim sa ogromnog tankera koji tone
pored je neka spasilacka ekipa
u koju uspeva da skocim
u trenutku kada tanker naglo krene da tone
posle toga sanjam Bajagu u sobi
kako surfuje internetom za mojim racunarom
setim se da sam mu jos ranije u predjasnjim snovima
rekao da moze i kod mene da dodje, jer ima problema
da nadje mesto gde ce sesti na miru i internetisati
ja ga pitam da mi kaze nesto
a on svojim dubokim glasom nesto odmumlja
zaboravio da ga ponudim kolacima ali tu sam se vec probudio
Cale me zove i pruza mi telefon...
pored je neka spasilacka ekipa
u koju uspeva da skocim
u trenutku kada tanker naglo krene da tone
posle toga sanjam Bajagu u sobi
kako surfuje internetom za mojim racunarom
setim se da sam mu jos ranije u predjasnjim snovima
rekao da moze i kod mene da dodje, jer ima problema
da nadje mesto gde ce sesti na miru i internetisati
ja ga pitam da mi kaze nesto
a on svojim dubokim glasom nesto odmumlja
zaboravio da ga ponudim kolacima ali tu sam se vec probudio
Cale me zove i pruza mi telefon...
san
vozim neki ogroman plavi traktor trotoarom Beograda
neko mi je u snu pricao neki smesan vic
neki koji u zivotu nisam cuo,
ide nesto kao:
jednom neko dete sanja majku od plastike
pa drugi put sanja kako... tu mi se izgubilo
pa treci put kazu detetu: neka ti se rodi u plasticnoj flasi.
pa neko odbrojavanje pred budjenje
jedna od onih snova koji nosi
milion poruka
cak sam se trgao par puta
i probudio sebe
sanjajuci da trcim stepenicama
umor me je stigao kao
munja,
zaspao sam za par minuta
-zvuk rasprsivaca otrova protiv komaraca
me je probudio.
-bio je suncan dan i divan dan.
-
neko mi je u snu pricao neki smesan vic
neki koji u zivotu nisam cuo,
ide nesto kao:
jednom neko dete sanja majku od plastike
pa drugi put sanja kako... tu mi se izgubilo
pa treci put kazu detetu: neka ti se rodi u plasticnoj flasi.
pa neko odbrojavanje pred budjenje
jedna od onih snova koji nosi
milion poruka
cak sam se trgao par puta
i probudio sebe
sanjajuci da trcim stepenicama
umor me je stigao kao
munja,
zaspao sam za par minuta
-zvuk rasprsivaca otrova protiv komaraca
me je probudio.
-bio je suncan dan i divan dan.
-
desetak
A Catholic, a Protestant and a Jew are discussing tithing.
They draw a circle in chalk on the pavement below them.
The Catholic says: "We should take the money
and throw it in the air, and whatever lands inside the circle,
we give to God."
The Protestant says: "No, we should throw it in the air
and whatever lands outside the circle we give to God."
The Jew says: No, we throw it in the air; whatever God wants, He keeps!
They draw a circle in chalk on the pavement below them.
The Catholic says: "We should take the money
and throw it in the air, and whatever lands inside the circle,
we give to God."
The Protestant says: "No, we should throw it in the air
and whatever lands outside the circle we give to God."
The Jew says: No, we throw it in the air; whatever God wants, He keeps!
haos fokusira
primecujem cesto
da ljudi bez poteskoca
obavljaju vise stvari
u isto vreme
jedino monotona repeticija
kida harmoniju.
ritmicni haos je
kao vrsta iskusnog dresera;
za cas napravi od coveka
zombija.
covek,
nesvestan faze kroz koju prolazi,
neminovno klizi od svojeg JA.
individualnost se stapa
u nametnuti haos drustva.
svaka ranija potreba
za mirom
sicusnim stvarima
koje cine zivot,
pretaka se u
zedj za materijom.
fokusirani smo na
samo JA
a TI obitava
u mraku,
u snovima,
u danima
nenadanim
cudesnim.
da ljudi bez poteskoca
obavljaju vise stvari
u isto vreme
jedino monotona repeticija
kida harmoniju.
ritmicni haos je
kao vrsta iskusnog dresera;
za cas napravi od coveka
zombija.
covek,
nesvestan faze kroz koju prolazi,
neminovno klizi od svojeg JA.
individualnost se stapa
u nametnuti haos drustva.
svaka ranija potreba
za mirom
sicusnim stvarima
koje cine zivot,
pretaka se u
zedj za materijom.
fokusirani smo na
samo JA
a TI obitava
u mraku,
u snovima,
u danima
nenadanim
cudesnim.
Krekete
Vec vise od nedelju dana ne mogu da se nacudim
koliko su zabe bucne u bari ispred zgrade.
Prija mi
Gugutke gugucu ujutru
Vrapci dziv-dziv ceo dan -
danas su se usudili sleteti na moj prozor
Nocne ptice divno cvrkucu
Sve je u savrsenom skladu
koliko su zabe bucne u bari ispred zgrade.
Prija mi
Gugutke gugucu ujutru
Vrapci dziv-dziv ceo dan -
danas su se usudili sleteti na moj prozor
Nocne ptice divno cvrkucu
Sve je u savrsenom skladu
dan kada je Vodja progledao
Redakcija trazi nasmejanog coveka
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Mlada zena sa sincicem i povecim rancem
namrsti se jos vise -
"jel vi mene zafrkavate?"
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Prosed covek, neobrijan
u prljavom molerskom odelu -
"profesionalna deformacija"
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Devojka u kaficu - "Zbog ovoga" - pokazuje nam
kaziprstom plavetnilo oko ociju za koje smo bili
ubedjeni da je dobra sminka.
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Bakica prelazi ulicu - "poslednji put kada
sam imala osmeh na licu, dete, pa ne mogu da se
setim. jel ovo neki shou? a? sa kog ste vi
televizora?
prilazimo grupi gradjana
koji cekaju u redu ispred MUP-a,
spazimo cistacicu sa osmehom.
-Koji je razlog vaseg osmeha?
- "Zar treba da postoji razlog za osmeh?"
- Naravno da ne, vi ste prva osoba danas
koju smo intervjuisali sa pozitivnim stavom!
- "Salim se malo sa vama, ovaj ovde prvi sto stoji u redu
dosao je jos juce u 20.00 casova, a onaj tamo poslednji,
jel vidite tamo, a? E taj je dosao 15 minuta posle ovog prvog.
stoje cirka 12 casova. hehehe"
- Ne razumemo najbolje.
-"Smesno mi je, zato sto je ovaj ovde prvi slabovid,
pa ne vidi na vratima papir na kome pise
ulaz sa druge strane zgrade,
a ovi iza njega se poredjali i niko ni da mrdne."
- Zasto im ne kazete da je ulaz sa druge strane?
-"Pokusala sam, ne vredi. kazu da sam ja obicna
glupa cistacica. Evo probajte vi."
- Idite okolo!- pokusavamo da resimo situaciju,
ali iz mase se cuje negodovanje i poneka psovka.
- "Jel vidite?! Ne vredi."
zena nas nudi kafom, sokom, brine se jer ce ovo da potraje
pokazujuci rukom u pravcu grupe gradjana
ali mi se oprastamo od nje.
prilazimo Radoju Domanovicu koji stoji naslonjen
na banderu sa preke strane ulice i nespretno
pokusava upotrebiti mobilni telefon
- Dobar dan Radoje, kako ste?
- "evo pokusavam da utvrdim kako radi ovo cudo tehnologije."
- Hocete nekoga da pozovote?
- "Da, ova zgrada preko puta, imaju oni neki telefon tamo?"
- Imaju.
- "Znate li mozda kako ja da ih tamo okrenem?"
- Utipkajte broj 92.
- "Hajte vi to meni molim vas utipkajte,
ja sam dobar sa recima pa mi dajte da pricam."
- Naravno gosn Domanovicu. -pozovemo ih, zvoni,
javlja se grub glas, predajemo aparat Radoju.
- "Dobar dan. jeste vi tamo unutra dobro naoruzani?"
glas: -Ima nekih problema?
- "Imate grupu gradjana ispred vase zgrade koja ce
zivotom platiti samo da udju na pogresan ulaz."
...ono sto je usledilo nakon poziva nije milo za oci.
gradjani su u strahu uspeli silom da se probiju kroz ulaz,
policija ih je dobro ispendrecila i svako je dobio dosije,
jedino je slepca spasila cistacica pozvavsi ga na kafu
u menzu dok se guzva ne rascisti.
na pitanje zasto je napravio ovu hajku, nas cuveni pisac
nam je rekao da ga je oduvek interesovalo
nasta bi licio savremeni Vodja
sa samo jednim racionalnim likom.
* Nasao bi nekoga da popiju na miru kafu,
* pa bi pocistio novonastali lom.
* kao i uvek.
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Mlada zena sa sincicem i povecim rancem
namrsti se jos vise -
"jel vi mene zafrkavate?"
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Prosed covek, neobrijan
u prljavom molerskom odelu -
"profesionalna deformacija"
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Devojka u kaficu - "Zbog ovoga" - pokazuje nam
kaziprstom plavetnilo oko ociju za koje smo bili
ubedjeni da je dobra sminka.
- Dobar dan, da vas pitamo zasto niste nasmejani?
Bakica prelazi ulicu - "poslednji put kada
sam imala osmeh na licu, dete, pa ne mogu da se
setim. jel ovo neki shou? a? sa kog ste vi
televizora?
prilazimo grupi gradjana
koji cekaju u redu ispred MUP-a,
spazimo cistacicu sa osmehom.
-Koji je razlog vaseg osmeha?
- "Zar treba da postoji razlog za osmeh?"
- Naravno da ne, vi ste prva osoba danas
koju smo intervjuisali sa pozitivnim stavom!
- "Salim se malo sa vama, ovaj ovde prvi sto stoji u redu
dosao je jos juce u 20.00 casova, a onaj tamo poslednji,
jel vidite tamo, a? E taj je dosao 15 minuta posle ovog prvog.
stoje cirka 12 casova. hehehe"
- Ne razumemo najbolje.
-"Smesno mi je, zato sto je ovaj ovde prvi slabovid,
pa ne vidi na vratima papir na kome pise
ulaz sa druge strane zgrade,
a ovi iza njega se poredjali i niko ni da mrdne."
- Zasto im ne kazete da je ulaz sa druge strane?
-"Pokusala sam, ne vredi. kazu da sam ja obicna
glupa cistacica. Evo probajte vi."
- Idite okolo!- pokusavamo da resimo situaciju,
ali iz mase se cuje negodovanje i poneka psovka.
- "Jel vidite?! Ne vredi."
zena nas nudi kafom, sokom, brine se jer ce ovo da potraje
pokazujuci rukom u pravcu grupe gradjana
ali mi se oprastamo od nje.
prilazimo Radoju Domanovicu koji stoji naslonjen
na banderu sa preke strane ulice i nespretno
pokusava upotrebiti mobilni telefon
- Dobar dan Radoje, kako ste?
- "evo pokusavam da utvrdim kako radi ovo cudo tehnologije."
- Hocete nekoga da pozovote?
- "Da, ova zgrada preko puta, imaju oni neki telefon tamo?"
- Imaju.
- "Znate li mozda kako ja da ih tamo okrenem?"
- Utipkajte broj 92.
- "Hajte vi to meni molim vas utipkajte,
ja sam dobar sa recima pa mi dajte da pricam."
- Naravno gosn Domanovicu. -pozovemo ih, zvoni,
javlja se grub glas, predajemo aparat Radoju.
- "Dobar dan. jeste vi tamo unutra dobro naoruzani?"
glas: -Ima nekih problema?
- "Imate grupu gradjana ispred vase zgrade koja ce
zivotom platiti samo da udju na pogresan ulaz."
...ono sto je usledilo nakon poziva nije milo za oci.
gradjani su u strahu uspeli silom da se probiju kroz ulaz,
policija ih je dobro ispendrecila i svako je dobio dosije,
jedino je slepca spasila cistacica pozvavsi ga na kafu
u menzu dok se guzva ne rascisti.
na pitanje zasto je napravio ovu hajku, nas cuveni pisac
nam je rekao da ga je oduvek interesovalo
nasta bi licio savremeni Vodja
sa samo jednim racionalnim likom.
* Nasao bi nekoga da popiju na miru kafu,
* pa bi pocistio novonastali lom.
* kao i uvek.
ali ja nisam
Kad je Jaakov-Jicak imao tri godine
bežao je iz škole,
pa ga je njegov učitelj kažnjavao.
Jednog je dana učitelj išao za njim,
tajno, daleko u šumu
i onde ga je čuo kako ponavlja:
Šema izrael! Čuj, Izaele! Gospodin Bog je jedan.
Istog dana ga je prestao kažnjavati
Ali njegov je otac hteo znati:
"Zašto traćiš vreme u šumi? Zašto ideš tamo?"
"Tražim Boga", reče trogodišnji dečačić.
"Nije li Bog svuda?" upita otac. "Nije li svuda isti?"
"On da, ali ja nisam", odgovori dete.
bežao je iz škole,
pa ga je njegov učitelj kažnjavao.
Jednog je dana učitelj išao za njim,
tajno, daleko u šumu
i onde ga je čuo kako ponavlja:
Šema izrael! Čuj, Izaele! Gospodin Bog je jedan.
Istog dana ga je prestao kažnjavati
Ali njegov je otac hteo znati:
"Zašto traćiš vreme u šumi? Zašto ideš tamo?"
"Tražim Boga", reče trogodišnji dečačić.
"Nije li Bog svuda?" upita otac. "Nije li svuda isti?"
"On da, ali ja nisam", odgovori dete.
There was a rich merchant who had 4 wives
There was a rich merchant who had 4 wives. He loved the 4th wife the most and adorned her with rich robes and treated her to delicacies. He took great care of her and gave her nothing but the best.
He also loved the 3rd wife very much. He's very proud of her and always wanted to show off her to his friends. However, the merchant is always in great fear that she might run away with some other men.
He too, loved his 2nd wife. She is a very considerate person, always patient and in fact is the merchant's confidante. Whenever the merchant faced some problems, he always turned to his 2nd wife and she would always help him out and tide him through difficult times.
Now, the merchant's 1st wife is a very loyal partner and has made great contributions in maintaining his wealth and business as well as taking care of the household. However, the merchant did not love the first wife and although she loved him deeply, he hardly took notice of her.
One day, the merchant fell ill. Before long, he knew that he was going to die soon. He thought of his luxurious life and told himself, "Now I have 4 wives with me. But when I die, I'll be alone. How lonely I'll be!"
Thus, he asked the 4th wife, "I loved you most, endowed you with the finest clothing and showered great care over you. Now that I'm dying, will you follow me and keep me company?" "No way!" replied the 4th wife and she walked away without another word.
The answer cut like a sharp knife right into the merchant's heart. The sad merchant then asked the 3rd wife, "I have loved you so much for all my life. Now that I'm dying, will you follow me and keep me company?" "No!" replied the 3rd wife. "Life is so good over here! I'm going to remarry when you die!" The merchant's heart sank and turned cold.
He then asked the 2nd wife, "I always turned to you for help and you've always helped me out. Now I need your help again. When I die, will you follow me and keep me company?" "I'm sorry, I can't help you out this time!" replied the 2nd wife. "At the very most, I can only send you to your grave." The answer came like a bolt of thunder and the merchant was devastated.
Then a voice called out : "I'll leave with you. I'll follow you no matter where you go." The merchant looked up and there was his first wife. She was so skinny, almost like she suffered from malnutrition. Greatly grieved, the merchant said, "I should have taken much better care of you while I could have !"
The 4th wife is our body. Our 3rd wife is our possessions, status and wealth. The 2nd wife is our family and friends. The 1st wife is our soul.
He also loved the 3rd wife very much. He's very proud of her and always wanted to show off her to his friends. However, the merchant is always in great fear that she might run away with some other men.
He too, loved his 2nd wife. She is a very considerate person, always patient and in fact is the merchant's confidante. Whenever the merchant faced some problems, he always turned to his 2nd wife and she would always help him out and tide him through difficult times.
Now, the merchant's 1st wife is a very loyal partner and has made great contributions in maintaining his wealth and business as well as taking care of the household. However, the merchant did not love the first wife and although she loved him deeply, he hardly took notice of her.
One day, the merchant fell ill. Before long, he knew that he was going to die soon. He thought of his luxurious life and told himself, "Now I have 4 wives with me. But when I die, I'll be alone. How lonely I'll be!"
Thus, he asked the 4th wife, "I loved you most, endowed you with the finest clothing and showered great care over you. Now that I'm dying, will you follow me and keep me company?" "No way!" replied the 4th wife and she walked away without another word.
The answer cut like a sharp knife right into the merchant's heart. The sad merchant then asked the 3rd wife, "I have loved you so much for all my life. Now that I'm dying, will you follow me and keep me company?" "No!" replied the 3rd wife. "Life is so good over here! I'm going to remarry when you die!" The merchant's heart sank and turned cold.
He then asked the 2nd wife, "I always turned to you for help and you've always helped me out. Now I need your help again. When I die, will you follow me and keep me company?" "I'm sorry, I can't help you out this time!" replied the 2nd wife. "At the very most, I can only send you to your grave." The answer came like a bolt of thunder and the merchant was devastated.
Then a voice called out : "I'll leave with you. I'll follow you no matter where you go." The merchant looked up and there was his first wife. She was so skinny, almost like she suffered from malnutrition. Greatly grieved, the merchant said, "I should have taken much better care of you while I could have !"
The 4th wife is our body. Our 3rd wife is our possessions, status and wealth. The 2nd wife is our family and friends. The 1st wife is our soul.
obligation runs the other way
ovih dana sam okupiran resenoscu da procitam celog Mateja.
dopis sa Ivonom je urodio plodom.
Matej, 25. glava 24-30 stih
A pristupivši i onaj što je primio jedan talanat
reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek:
žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
Pa se pobojah i otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju;
i evo ti svoje.
A gospodar njegov odgovarajući reče mu:
zli i ljenjivi slugo! znao si da ja žnjem
gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima;
i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
Uzmite dakle od njega talanat, i podajte onome
što ima deset talanata.
Jer svakome koji ima, daće se, i preteći će mu;
a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega.
I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju;
ondje će biti plač i škrgut zuba.
Luka, 19. glava 20-26 stih
I treći dođe govoreći: gospodaru!
evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.
Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd:
uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi,
zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek,
uzimam što nijesam sijao:
Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima,
i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
I reče onima što stajahu pred njim:
uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
A on im odgovori: jer vam kažem da će se svakome koji ima dati:
a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima.
Ko je taj sto ima vlast da kupi tamo gde nije sejao?
Sta je to sto kupi i trazi?
Kako mozemo skupiti nesto u ovom zivotu
ako se goli radjamo i goli umiremo?
♪♫
dopis sa Ivonom je urodio plodom.
Matej, 25. glava 24-30 stih
A pristupivši i onaj što je primio jedan talanat
reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek:
žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
Pa se pobojah i otidoh te sakrih talanat tvoj u zemlju;
i evo ti svoje.
A gospodar njegov odgovarajući reče mu:
zli i ljenjivi slugo! znao si da ja žnjem
gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima;
i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
Uzmite dakle od njega talanat, i podajte onome
što ima deset talanata.
Jer svakome koji ima, daće se, i preteći će mu;
a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega.
I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju;
ondje će biti plač i škrgut zuba.
Luka, 19. glava 20-26 stih
I treći dođe govoreći: gospodaru!
evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.
Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd:
uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi,
zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek,
uzimam što nijesam sijao:
Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima,
i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
I reče onima što stajahu pred njim:
uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
A on im odgovori: jer vam kažem da će se svakome koji ima dati:
a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima.
Ko je taj sto ima vlast da kupi tamo gde nije sejao?
Sta je to sto kupi i trazi?
Kako mozemo skupiti nesto u ovom zivotu
ako se goli radjamo i goli umiremo?
♪♫
July 21, 2006
Tibor Deri
“NIKI”
priča o jednom psu
s madjarskog preveo: Aleksandar Tišma
pogovor: David Albahari
naslov originala:
NIKI
egy kutya története
procitao sam je. onda sam procitao pogovor... uh (uh kazem kada misli bukte i ne znam sta cu sa njima. kao boje koje se jos nisu smirile, ko slike sto igraju, sto kaleidoskop plese.)
...ovo nije kritika sto pisem. ovo je moje odusevljenje knjigom.
ako hocete da procitate nesto o cudnom coveku i njegovom ponasanju uzecete Kamijevog Stranca.
ako hocete da vidite boga i da ga osetite u sebi uzecete najverovatnije Alhemicara od Koelja.
ako hocete da vam neko opise most uzecete Andricevu knjigu.
ako hocete miris mora, znoja, bola, borbe i samoce, uzecete u ruke Hemingveja.
ako hocete da vam neko opise u 12 knjiga rat, procitacete kao i ja, sve od Remarka.
ako hocete cudnog galeba, koji je u svima nama i koji zivi jako visoko na nebu, Galeb Dzonatana Livingstona je prica za vas.
Ako su vam sve te price poznate i znate sve, ako naslucujete da Deri prica o fascinantnom psu koji zna da prica, razume ljude, misli i ima dusu i koji je u svima nama, varate se.
To je prica o sasvim obicnom psu. Toliko obicnom i tako poznatom svima nama da bi ceo opis stao na list A4 formata.
Deri je uradio nesto drugo, nesto fascinantnije. Opisao je psa tako realno, tako deskriptivno, tako znalacki da cete u toku citanja imati pomisli: “ znaci, zato to psi rade! AHA! to je zbog toga uradilo?...
svi mi mislimo da znamo dosta o zivotinjama zato sto ih volimo i sto im cesto dajemo epitete ljudskosti i ponekad nadljuskosti i imamo ponekad vise postovanja prema njima nego prema coveku.
Deri nije pisao o tome. Deri nije uopste odvajao niti priblizavao coveka i psa. Deri je sa maestralnom preciznoscu opisivao ono sto je video i moze se reci jos da je citao izmedju redova
jedan pasji zivot. Zavrsio je roman kao da je jedan obican pas, ali citalac ce, u najmanju ruku shvatiti sebe na nacin kako samo pas to moze videti. Jos jedan neprocenjiv pogled na samoga sebe sa lica koje cuti i katkad laje.
ja sam od malena hteo neko cetvoronogalo u svom stanu a sad me samo jos vise boli sto ga nemam.
juce sam igrao sah kod druga koji ima dve macke; mladju, stariju.
kasno smo stigli, one su se probudile u naslonjacama.
mali tigar je iskocio, a starija je mirno ustupila mesto.
nakon jurcanja po basti, tigar se popeo do mene i poceo da prede. pogled mu bese sanjiv.
cak je i velika skocila na mene.
nedostaje nam, da, nekad neko skoci na nas... i umiri se u nasem narucju.
odlomci:
Nema vece i podmuklije tiranije od ljubavi. Zdruzena sa slaboscu i potcinjenoscu, ona pobedjuje antipatiju, pa cak i ravnodusnost. Covek se ne moze izvuci iz njenog stiska, a retko to moze zivotinja. Nema oruzja koje protiv nje mozes upotrebiti – pred njom cak i negacija prestaje da vazi. A dodaj tome da je nemost zivotinje, koja ne moze da zastupa svoju stvar, strasnije oruzje od najneoborivijeg argumenta. Jer sta se moze odogovoriti na jedno cutanje, koje ne napada ovo ili ono stanoviste, vec celokupno moje bitisanje?
I sta bih mogao da kazem o toj tisini? Da ne verujem u iskrenost njene naklonosti, jer nema sta da voli na meni, koga i ne poznaje? Mogla bi odgovoriti, ako bi me uopste udostojila odgovora, da me je onjusila i da me prema tome poznaje. Onoliko privlacne povrsine koliko njena strast zahteva, moze na meni naci. Ljubav ne moze da se obazire na zasluge, inace se pretvara u pogodbu.
Zdravlje neizbezno osvaja, pa ma kako banalna bila forma u kojoj se ispoljava. I prica o Niki nije nista drugo nego tacan izvesta o zdravlju. Sada se nalazimo u onoj fazi njenog zivota kada je zdravlje, i samo po sebi lepo, ukraseno drazima mladosti i kada dopadanje izazivo bas ono sto privremeno nedostaje: buduce savrsenstvo tela i duse. Ishitreni nespretni pokreti koji promase cilj izazivajuci osmeh, neumerena radoznalost sa kojom guramo nos u svaku rupu, da bismo ga ponekad povukli uplaseno frkcuci, nesigurnost, trapavost, zalog docnije gipkosti, sve je to prizor toliko vedar i bodar da ponekad ume cak i iskusnu, gorku starost da ubedi u bezrazloznost njenog prorocanskog jadanja. Toplo letnje popodne koje je vec naginjalo sutonu ozarilo je bregoviti predeo Piliša jarkim sjajnim bojama i mocno podizalo zdravu zivotnu radost mlade keruse. Na jednom izvoru ona ugasi zedj, srcuci i lapcuci bucno dok joj se studena voda s bradice slivala u bisernim kapljicama. Zatim dva-tri puta lanu na vodu, kao da bi izrazila svoje zadovoljstvo. Sa vrha Nadjkevelj bese se uto spustio prohladan vetric od kojeg je zadrhtalo lisce po ivicama zbunova; NIki je zastala, s nakrivljenom glavom napeto oslusnula, pa je zalajala i na lisce. Sve je razgledala, ispitala, njeno misicavo malo telo ni trenutka nije mirovalo, i ako bi ponekad ipak zastala koliko da jednom udahne, i s graciozno dignutom prednjom nogom oslusnula svemir, njene su se putnjičave male nozdrve pri tom kretale tako uzrujano i brzo kao da je resena da poinventarise mirise i vonjeve piliškog pobrdja. Bilo je jasno da je zivot ispunjava radoscu.
“NIKI”
priča o jednom psu
s madjarskog preveo: Aleksandar Tišma
pogovor: David Albahari
naslov originala:
NIKI
egy kutya története
procitao sam je. onda sam procitao pogovor... uh (uh kazem kada misli bukte i ne znam sta cu sa njima. kao boje koje se jos nisu smirile, ko slike sto igraju, sto kaleidoskop plese.)
...ovo nije kritika sto pisem. ovo je moje odusevljenje knjigom.
ako hocete da procitate nesto o cudnom coveku i njegovom ponasanju uzecete Kamijevog Stranca.
ako hocete da vidite boga i da ga osetite u sebi uzecete najverovatnije Alhemicara od Koelja.
ako hocete da vam neko opise most uzecete Andricevu knjigu.
ako hocete miris mora, znoja, bola, borbe i samoce, uzecete u ruke Hemingveja.
ako hocete da vam neko opise u 12 knjiga rat, procitacete kao i ja, sve od Remarka.
ako hocete cudnog galeba, koji je u svima nama i koji zivi jako visoko na nebu, Galeb Dzonatana Livingstona je prica za vas.
Ako su vam sve te price poznate i znate sve, ako naslucujete da Deri prica o fascinantnom psu koji zna da prica, razume ljude, misli i ima dusu i koji je u svima nama, varate se.
To je prica o sasvim obicnom psu. Toliko obicnom i tako poznatom svima nama da bi ceo opis stao na list A4 formata.
Deri je uradio nesto drugo, nesto fascinantnije. Opisao je psa tako realno, tako deskriptivno, tako znalacki da cete u toku citanja imati pomisli: “ znaci, zato to psi rade! AHA! to je zbog toga uradilo?...
svi mi mislimo da znamo dosta o zivotinjama zato sto ih volimo i sto im cesto dajemo epitete ljudskosti i ponekad nadljuskosti i imamo ponekad vise postovanja prema njima nego prema coveku.
Deri nije pisao o tome. Deri nije uopste odvajao niti priblizavao coveka i psa. Deri je sa maestralnom preciznoscu opisivao ono sto je video i moze se reci jos da je citao izmedju redova
jedan pasji zivot. Zavrsio je roman kao da je jedan obican pas, ali citalac ce, u najmanju ruku shvatiti sebe na nacin kako samo pas to moze videti. Jos jedan neprocenjiv pogled na samoga sebe sa lica koje cuti i katkad laje.
ja sam od malena hteo neko cetvoronogalo u svom stanu a sad me samo jos vise boli sto ga nemam.
juce sam igrao sah kod druga koji ima dve macke; mladju, stariju.
kasno smo stigli, one su se probudile u naslonjacama.
mali tigar je iskocio, a starija je mirno ustupila mesto.
nakon jurcanja po basti, tigar se popeo do mene i poceo da prede. pogled mu bese sanjiv.
cak je i velika skocila na mene.
nedostaje nam, da, nekad neko skoci na nas... i umiri se u nasem narucju.
odlomci:
Nema vece i podmuklije tiranije od ljubavi. Zdruzena sa slaboscu i potcinjenoscu, ona pobedjuje antipatiju, pa cak i ravnodusnost. Covek se ne moze izvuci iz njenog stiska, a retko to moze zivotinja. Nema oruzja koje protiv nje mozes upotrebiti – pred njom cak i negacija prestaje da vazi. A dodaj tome da je nemost zivotinje, koja ne moze da zastupa svoju stvar, strasnije oruzje od najneoborivijeg argumenta. Jer sta se moze odogovoriti na jedno cutanje, koje ne napada ovo ili ono stanoviste, vec celokupno moje bitisanje?
I sta bih mogao da kazem o toj tisini? Da ne verujem u iskrenost njene naklonosti, jer nema sta da voli na meni, koga i ne poznaje? Mogla bi odgovoriti, ako bi me uopste udostojila odgovora, da me je onjusila i da me prema tome poznaje. Onoliko privlacne povrsine koliko njena strast zahteva, moze na meni naci. Ljubav ne moze da se obazire na zasluge, inace se pretvara u pogodbu.
Zdravlje neizbezno osvaja, pa ma kako banalna bila forma u kojoj se ispoljava. I prica o Niki nije nista drugo nego tacan izvesta o zdravlju. Sada se nalazimo u onoj fazi njenog zivota kada je zdravlje, i samo po sebi lepo, ukraseno drazima mladosti i kada dopadanje izazivo bas ono sto privremeno nedostaje: buduce savrsenstvo tela i duse. Ishitreni nespretni pokreti koji promase cilj izazivajuci osmeh, neumerena radoznalost sa kojom guramo nos u svaku rupu, da bismo ga ponekad povukli uplaseno frkcuci, nesigurnost, trapavost, zalog docnije gipkosti, sve je to prizor toliko vedar i bodar da ponekad ume cak i iskusnu, gorku starost da ubedi u bezrazloznost njenog prorocanskog jadanja. Toplo letnje popodne koje je vec naginjalo sutonu ozarilo je bregoviti predeo Piliša jarkim sjajnim bojama i mocno podizalo zdravu zivotnu radost mlade keruse. Na jednom izvoru ona ugasi zedj, srcuci i lapcuci bucno dok joj se studena voda s bradice slivala u bisernim kapljicama. Zatim dva-tri puta lanu na vodu, kao da bi izrazila svoje zadovoljstvo. Sa vrha Nadjkevelj bese se uto spustio prohladan vetric od kojeg je zadrhtalo lisce po ivicama zbunova; NIki je zastala, s nakrivljenom glavom napeto oslusnula, pa je zalajala i na lisce. Sve je razgledala, ispitala, njeno misicavo malo telo ni trenutka nije mirovalo, i ako bi ponekad ipak zastala koliko da jednom udahne, i s graciozno dignutom prednjom nogom oslusnula svemir, njene su se putnjičave male nozdrve pri tom kretale tako uzrujano i brzo kao da je resena da poinventarise mirise i vonjeve piliškog pobrdja. Bilo je jasno da je zivot ispunjava radoscu.
September 25, 2006
gde je ona?
ponekad u mom bivstvovanju,
bivam ogledalo drugima.
pricam sa njima a oni razmisljaju:
kao da sam bez odece, golisav;
ne mogu sakriti sebe od njega,
sebe od sebe.
a oni,
dodju posle,
pogledaju se u ogledalu,
nameste ono sto
ne stoji dobro i odu.
neki opet,
budu zadovoljni
kako su se
vec bili namestili i odu.
a ja,
pitam se,
gde je ona,
sto ume doci retko,
da se ja namestim i da ostanem.
ponekad u mom bivstvovanju,
bivam ogledalo drugima.
pricam sa njima a oni razmisljaju:
kao da sam bez odece, golisav;
ne mogu sakriti sebe od njega,
sebe od sebe.
a oni,
dodju posle,
pogledaju se u ogledalu,
nameste ono sto
ne stoji dobro i odu.
neki opet,
budu zadovoljni
kako su se
vec bili namestili i odu.
a ja,
pitam se,
gde je ona,
sto ume doci retko,
da se ja namestim i da ostanem.
Knjizevni konkurs
Milan Vracar 1980
Beograd
Centar za knjizevnu kulturu raspisao je konkurs za najbolju pricu. Celnici Centra su zeleli da konkurs bude organizovan na najvisem nivou, pa su u ziri pozvali poznate pisce, eminentne knjizevne kriticare i ugledne licnosti iz javnog zivota. Zirijem je predsedavao Steva Sreckovic, nas poznati, eminentni knjizevni kriticar i ugledna licnost iz javnog zivota.
Konkurs je naisao na odlican odziv i na adresu Centra je stiglo preko tri hiljade prica. Ziri je , posle dugog vecanja, doneo sledecu odluku:
Prvu nagradu, u iznosu od 1.000 evra, dobila je prica "Kako sam otkrio da saksija ima rupu" autora Nikole Savica.
Drugu nagradu, u iznosu od 750 evra, dobila je prica "Solja plafon crno" autora Ivana Vucetica.
Trecu nagradu, u iznosu od 500 evra, dobila je prica "Otisao sam do sanka i narucio kafu" autora Jovana Pavlovica.
Javnost je bila slozna u oceni da je konkurs bio veliki uspeh. Da nije bilo jednog radoznalog novinara, tako bi i ostalo. Novinar je zeleo da sazna nesto vise o autorima nagradjenih prica, i dosao je do zanimljivih otkirica.
Nikola Savic bio je pesudonim predsednika zirija Stevana Sreckovica. Neki podaci do kojih je novinar dosao ukazivali su na to da je Sreckovic i ranije na slicne nacine punio dzep.
Ivan Vucetic je poslednjih 18 godina bolovao od sizofrenije; narodski receno - bio je ludak. Jedan od odlika sizofrenih bolesnika je da njihov govor predstavlja "salatu od reci" - njihove recenice nemaju veze jedan sa drugom a cesto su im i reci u istoj recenici medjusobno nepovezane. Ni pisani govor im se, logicno, ne razlikuje od usmenog.
Jovan Pavlovic je kroz smeh priznao da je njegova prica nastalo tako sto je naslepo odabrao cetrdeset knjiga, iz svake nasumicno uzeo po recenicu, stavio jednu za naslov, a ostalih trideset devet razbacao slucajnim redosledom.
Komentarisuci blamazu koja je nastala, neko je rekao: "Takva je savremena knjizevnost." Ostalo je nejasno da li je to bila kritika, odbrana ili samo opis.
Beograd
Centar za knjizevnu kulturu raspisao je konkurs za najbolju pricu. Celnici Centra su zeleli da konkurs bude organizovan na najvisem nivou, pa su u ziri pozvali poznate pisce, eminentne knjizevne kriticare i ugledne licnosti iz javnog zivota. Zirijem je predsedavao Steva Sreckovic, nas poznati, eminentni knjizevni kriticar i ugledna licnost iz javnog zivota.
Konkurs je naisao na odlican odziv i na adresu Centra je stiglo preko tri hiljade prica. Ziri je , posle dugog vecanja, doneo sledecu odluku:
Prvu nagradu, u iznosu od 1.000 evra, dobila je prica "Kako sam otkrio da saksija ima rupu" autora Nikole Savica.
Drugu nagradu, u iznosu od 750 evra, dobila je prica "Solja plafon crno" autora Ivana Vucetica.
Trecu nagradu, u iznosu od 500 evra, dobila je prica "Otisao sam do sanka i narucio kafu" autora Jovana Pavlovica.
Javnost je bila slozna u oceni da je konkurs bio veliki uspeh. Da nije bilo jednog radoznalog novinara, tako bi i ostalo. Novinar je zeleo da sazna nesto vise o autorima nagradjenih prica, i dosao je do zanimljivih otkirica.
Nikola Savic bio je pesudonim predsednika zirija Stevana Sreckovica. Neki podaci do kojih je novinar dosao ukazivali su na to da je Sreckovic i ranije na slicne nacine punio dzep.
Ivan Vucetic je poslednjih 18 godina bolovao od sizofrenije; narodski receno - bio je ludak. Jedan od odlika sizofrenih bolesnika je da njihov govor predstavlja "salatu od reci" - njihove recenice nemaju veze jedan sa drugom a cesto su im i reci u istoj recenici medjusobno nepovezane. Ni pisani govor im se, logicno, ne razlikuje od usmenog.
Jovan Pavlovic je kroz smeh priznao da je njegova prica nastalo tako sto je naslepo odabrao cetrdeset knjiga, iz svake nasumicno uzeo po recenicu, stavio jednu za naslov, a ostalih trideset devet razbacao slucajnim redosledom.
Komentarisuci blamazu koja je nastala, neko je rekao: "Takva je savremena knjizevnost." Ostalo je nejasno da li je to bila kritika, odbrana ili samo opis.
Pančevački Dom omladine raspisuje konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih s prostora eks-Jugoslavije – „Rukopisi”.
2. prica sa sedam reci
Sun Jan 28, 2007
kaleidoskop,mackin rep,meso,svjetlost,korak,jastuk,voda
Safeta i ja smo se upoznali u jednom baru sa jednim bilijar-stolom, blizu njene kuce.
Imala je blagi rezignirani pogled.
Ja joj pridjoh i upitah: ‘Hajde da igras sa mnom bilijar. Dosao sam saam i mislio da cu igrati protiv samog sebe ali cini mi se da se previse dosadjujes....
Ona kaze odusevljeno: Hajde! -i zgrabi mi stap iz ruke i krene da me udara i da me juri.
- Ne igra se tako bilijar!!! – jedva je obuzdam...
Bila je to burna noc za sve prisutne.
Sledece vece bio sam pozvan kod nje na neku sedeljku. Sedeljkama nisam odusevljen ali ipak sam odoleo.
Kuca joj je stara nemacka, sa visokim plafonom i ogromnim vratima.
Otac je pusio nargilu u naslonjaci, majka mesila testo, a brat se igrao sa kozom.
U njenoj sobi sa starim namestajem, odmah sam primetio svetlost koja se u slapovima i iskricama iz majusnog kaleidoskopa nadvijala nad prostranim plafonom.
nemiran mackin rep sam bio primetio ispod jastuka i dodirnuo ga.
Ubrzo je iskocila ogromna macketina i pocela da me ujeda i grize, kida moje meso sa lica.
Urlao sam i urlao. Vristao. Zapomagao. Cuo sam korake, vodu koju polivaju oko mene, ne bi li oterali macku i smeh. Grohotan i zajedljiv smeh.
Prosaputao sam u bunilu: Da li smo se mi sada verili ili ti ovako zamisljas sex?...
kaleidoskop,mackin rep,meso,svjetlost,korak,jastuk,voda
Safeta i ja smo se upoznali u jednom baru sa jednim bilijar-stolom, blizu njene kuce.
Imala je blagi rezignirani pogled.
Ja joj pridjoh i upitah: ‘Hajde da igras sa mnom bilijar. Dosao sam saam i mislio da cu igrati protiv samog sebe ali cini mi se da se previse dosadjujes....
Ona kaze odusevljeno: Hajde! -i zgrabi mi stap iz ruke i krene da me udara i da me juri.
- Ne igra se tako bilijar!!! – jedva je obuzdam...
Bila je to burna noc za sve prisutne.
Sledece vece bio sam pozvan kod nje na neku sedeljku. Sedeljkama nisam odusevljen ali ipak sam odoleo.
Kuca joj je stara nemacka, sa visokim plafonom i ogromnim vratima.
Otac je pusio nargilu u naslonjaci, majka mesila testo, a brat se igrao sa kozom.
U njenoj sobi sa starim namestajem, odmah sam primetio svetlost koja se u slapovima i iskricama iz majusnog kaleidoskopa nadvijala nad prostranim plafonom.
nemiran mackin rep sam bio primetio ispod jastuka i dodirnuo ga.
Ubrzo je iskocila ogromna macketina i pocela da me ujeda i grize, kida moje meso sa lica.
Urlao sam i urlao. Vristao. Zapomagao. Cuo sam korake, vodu koju polivaju oko mene, ne bi li oterali macku i smeh. Grohotan i zajedljiv smeh.
Prosaputao sam u bunilu: Da li smo se mi sada verili ili ti ovako zamisljas sex?...
doba nevinosti
Ova prica je objavljena u Pancevcu
pre vise od 10 godina,
ne znam tacno kada
sigurno je i vise proslo,
znam da sam je zalepio
u moj stari-prvi dnevnik
koji sam imao od 7.-e godine.
free will
citajuci vesti o vulkanskom oblaku
koji nam dolazi u vizitu na blic.rs,
citam i komentare.
-Dinkic - Oblak je nasa sansa!!!
...pa sijaset imbecilnih...
Ljudi govore vec danas glasno o
apokalipsi, o Gospodu, citiraju Otkrovenje...
jedan cinik je lanuo:
Kad već spominjete svi svemoćnog boga,
da vas pitam nešto: Da li bog može da
stvori kamen koji ne može da podigne?
secam se da je i mene iskreno resetalo to
pitanje.
ime kamena je u naslovu.
koji nam dolazi u vizitu na blic.rs,
citam i komentare.
-Dinkic - Oblak je nasa sansa!!!
...pa sijaset imbecilnih...
Ljudi govore vec danas glasno o
apokalipsi, o Gospodu, citiraju Otkrovenje...
jedan cinik je lanuo:
Kad već spominjete svi svemoćnog boga,
da vas pitam nešto: Da li bog može da
stvori kamen koji ne može da podigne?
secam se da je i mene iskreno resetalo to
pitanje.
ime kamena je u naslovu.
oterajte deco san, osvanuo novi dan
DODATAK 20-2-2011: za sve vas koji na guglu trazite OTERAJTE DECO SAN:
https://sites.google.com/site/ctrl4deltk/home/Oterajtedecosan.wav
Пријавите се на:
Постови (Atom)