Priče Solomunove 17,22. 'Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti. '

dodje cas kada ljubav prestaje.
dodje cas kada ni cekanje nema smisla.
sta to cekamo?

danas sam bio na sahrani.
prvi put na sahrani sa nasim pastorom.
upoznao sam tamo brata iz crkve koji ima 78 godina.
nikada ne bih rekao da ima toliko.
Duh mu je kao u 40-godisnjaka, punog snage.
Vitalan je, stoji ispred mene, pricamo, nije senilan.
O, kako je lepo i lako naci razumevanje sa bracom i sestrama iz crkve!

...nekada vrlo dobro znam ko je kriv.
i onaj ko je kriv vrlo dobro zna da je kriv.
ja cutim, cekam, cekam kajanje.
a onaj se pravi lud. :)
e to nije u redu.

Duh nam kaze da volimo jedni druge.
Da ako se naljutimo jedni na druge da ljutnja ne doceka zalazak Sunca.

Cesto se osecam kao starac, sve vidim, sve znam, ostajem nem nad samim sobom.
Nista novo zaista.

ne zelim.

ne zelim da mi se kosti sushe.
ne zelim da mi iko vise radosti uzme.

Нема коментара:

Постави коментар