15 novembar 2010

" Boze moj koji si na nebu,
prilazim ti gresan, slep i go.
Oprosti mi Oce sva moja zla dela,
sve moje gresne misli, sve grehe koje nesvesno cinim.
Ocisti moje srce, podari mi novo,
puno ljubavi i krotosti.
Ispuni me ljubavlju tvojom,
ucini me tvojim slugom vernim.
Hvala ti na blagodatima koje dajes,
na radosti i ljubavi koju ulivas iznova
u mene gresnoga.
Podari silu da mozemo razluciti svetlo od mraka,
da mozemo do tebe hoditi putem koji nije utaban,
put koji samo do tebe vodi.
Ucini nas zahvalnim na sve sto nam dajes
sa tako obilatom ljubavlju.
Uhvati nas za nasu ruku kao sto roditelji
decu svoju vode i drzi je cvrsto
iako se mi otimamo i udaljavamo cesto od Tebe.
Oprosti nam.
Oce moj blagoslovi dan koji je preda mnom,
proslavi se kroz mene.
Neka volja tvoja, bude moja volja
sada i zauvek
sve te ovo molim u ime Isusa Hrista,
mog Spasitelja koji je grehe moje uzeo na sebe.
Amin "

Poklon Siromastva - 04/04/2010

Poklon siromastva

Bio jednom jedan covek koji je ugledavsi
prve zrake Sunca jednog jutra sa svoje klupe gde je spavao,
probudjen nekom silom, usnivsi cudan san o zvezdama,
izasao na ulice grada da pokloni svoje siromastvo.
Siromastvo je bilo jedino sto je imao.
resio je da pokloni pa da postane uzviseniji
bednik nego sto jeste, da nema apsolutno nista.
Poklanjam siromastvo! Poklanjam siromastvo!
- uzvikivao je ulicama svoga grada,
dok su prolaznici ravnosdusnim korakom prolazili pored njega.
Neki ga pitase - Koliko kosta starce, da kupimo?
- cereci se i smejuci, a on im odgovarase
da je jako skupo; - Citav zivot sam kupio bogastvo siromastva,
potucao se svuda, bio zrtva nesrece da sam svako jutro
zaticao sebe sve bogatijeg i bogatijeg siomastvom
ali isto tako i sve umornijeg i opterecenijeg tim blagom.
Niko nije hteo poklone.
Umro je jedne hladne decembarske noci u parku
pod vedrim nebom,umotan u novine.
Jedino je nebo bilo dovoljno veliko i dostojno,
da primi svo njegovo bogatsvo koje je on sa mukom
teglio sa sobom.

Peterova koliba

Bio jedan Peter koji je ziveo u kolibi.
Koliba je bila trosna, krov je propustao,
vetar ju je krivio svaki cas. Budjava smrdljiva koliba.
Odvratna koliba.
Peter je tu kolibu dozivljavao kao najlepsi dvorac.
Njemu nije smetala budj, misevi po uglovima,
huk vetra kroz polomljene prozore,
pa ni kisa koja ga usred noci iznenadi i okupa,
nije mu smetala.
Peter je ziveo svoj prekrasni zivot,
nikome nije smetao, niko njemu nije smetao.

Jednoga dana, prolazase u tom kraju jedan Trgovac.
Primeti Peterovu kolibu, stade je rusiti,
cupati trsku, lomiti vrata, uzas jedan.
Pobesneo covek, reci cete vi.
Izadje Peter pred kolibu svoju i povika:
"Sta radis ludace! Rusis moju kucu!!!"
Poce juriti Trgovca oko porusene kolibe..
Trgovac mu rece:"Cekaj! stani! Imam za tebe
mnogo bolji dvorac, prava palata! hajde
sa mnom da ti je pokazem i uselim tamo odmah sad!"
Peter polude jos vise.
Otera Trgovca.

Poce popravljavati svoju palatu, ali posto palata bese velika,
potrajase to godinama, on popravljase svoj dvorac dugo.
Posle nekog vremena, dodje neki drugi Trgovac
a Peter poucen prvim Trgovcem, stane pred njega
i pita: "jesi i ti dosao da mi rusis ovu palatu?"
A Trgovac mu kaze: "nisam, ali hajde za mnom
da ti pokazem jedan mnogo lepsi dvorac."
Peter, onako oronuo u dronjcima i prljav,
rascupan, krene siroma sa Trgovcem.
kada dodjose na mesto, stane Trgovac,
uperi prst u daljinu a u daljini prava palata.
Okicena, sluge na sve strane, baste, kocije, konjusnice,
ma nemam reci sta je sve Peter video.
Petera zabole oci od svetlosti koja je dopirala
iz pravca dvorca,
bila je svetlija od Sunca,
i uplasi se Peter te svetlosti.
Kaze mu Trgovac: "to je sve tvoje, sve sluge te cekaju,
da im ti budes gospodar."
Ali Peter vec krene da uzmice,
kaze: "Neka, zao mi je moje palate, sta cu sa njom?
da je tek tako ostavim?"
DA! - odgovori Trgovac.
"Ne mogu." - rece Peter i vrati se u svoju smrdljivu,
trosnu, razrusenu kolibu.

prodjose dani,
prodjose meseci,
prodjose godine.

Peter onemocao, jadan i bedniji nego ikada,
go i slep, puzase ispred svoje kolibe,
pipajuci po travi, trazeci divlje pecurke.
Bio je jako slab, ako je i imao duha ranije,
sada je vec bio potpuno lud.
trabunjao je u snu, a na javi svojim mrmljanjem
terao od sebe bilo koga ko je hteo da mu se priblizi.
bio je prava atrakcija za zalutale putnike
i podsmeh deci iz obliznjih sela.

jedne noci, u snu mu se javi Trgovac.
pita ga opet, da li hoce u novu palatu.
Peter ga pita: "Pa zar mi opet dusu mucis,
ranije sam jos i mogao, ali sad ovakvog,
kako cu pred sluge svoje, kada je u toj palati
i onaj najmanji, mnogo veci od mene?"
a Trgovac mu kaze: "Ne brini ja cu te pripremiti."
Peter mu odgovori: "Dobro." - i umre istog trena.

Blagosloven

vracam se ja kuci pre par dana
sretnem klince sa kojima smo preko leta igrali basket.
klinci od 5-8 razreda.
jedan mali od njih me bas zavoleo
pa me malo pratio kuci.
pitam njega kako je, sta ima, sta radi?
a on: "kuca skola skola kuca."
setim se da je to ustvari od Ekrema
mali me nasmeja. :)
setamo tako, smejemo se,
kad me pita: "a jeli jel znas sta je: kuca kuca kuca kuca"
meni ni na kraj pameti, pitam sta je to?
a mali: "pa Ekrem ostao bez posla."
umro sam od smeha.

znas, ja ne gledam TV uopste, malo pogledam na netu vesti,
ali su nam i one servirane, tako da sve vise citam Pismo i materijal sto se Isusa tice
a sve manje ono sto ljudi serviraju.
nisam ni znao da je EKrem stigao na "Farmu" da mi ne kazu usput neki.
tako, sve zavisi cime se covek hrani/bavi/zanima/zabavlja.
treba ici na prvoklasnu hranu koja je za dzabe.

pre par dana se vozio u taksiju, i spazim u kaseti ispod volana Sveto Pismo.
pitam taksistu jel cita Sveto Pismo. Bas se obradujem, kaze cita vec po 4-5 put.
krenemo mi da pricamo o tome, ispostavi se da Stari Zavet ne cita.
mislim se u sebi, kako to ne cita Stari Zavet a kaze da cita Sveto Pismo?
pitam ga jer se pomoli Bogu da mu Sveti Duh tumaci pre nego sto uzme da cita,
kaze da.
Kaze nije mu jasno, recimo zasto su u Starom Zavetu prinosili zrtve
a u Novom ne. :)