quo vadis domine

1. nije u redu

kada tudje mane gledam kroz salu
mane nadju povod da se uzvise, pohvale!!

kada jasno kazem, nije u redu,
mana se skupi pod jezik lazljivi.

2. ovaj svet, sve je tastina.
mnogo trpim Boze. ili gresim?
cekam.
sta pametno da radim, kada me
u kuci osujete.

3. ne umem da zivim u ovom materijalnom svetu.
NE UMEM!

4. ne umem da se smejem kada se to od mene ceka.
umem kiselo da se osmehnem, gorcinu da osetim u grlu.

5. ranije sam umeo da se cudim novim stvarima.
sada je sve to novo, ono staro, mozda lepse ili
ruznije upakovano.

6. imam puno toga da kazem, valjda se zato vracam
pisanju, ali nemam feedback. nemam tu stranu rec.

7. mozda je ovo vreme tisine izmedju mene i Tebe.

8. ranije sam osecao, kada mi posaljes ovcu izgubljenu,
da si mene izabrao da tu ovcu vratim u tor. Uvek mi je
bila velika cast. Silno sam se radovao. Sada nema tih ovaca.
Samo neke zveri, koje ne cuju trubu ovcarsku.
I znam da znas, ali ponekad mi je stvarno mrsko njihovo
prisustvo. Samo kruze okolo-naokolo, tumaraju gladni,
i kada im bacim hleb od kojeg ce se nasititi zauvek,
oni me ujedu. Opet, znam da je taj ujed prvo Tvoj Sin
dobio i da se ne plasimo i ne brinemo.
Voleo bih da se osetim korisnije. Voleo bih da ti sluzim
kvalitetnije. Svestan sam i vidim i sam da se Sveti Duh
polako podize, ali ovo nisam ocekivao. Da li me cuvas
za kasnije? Znas da mi je tesko cupkati u mestu.
primetio sam kod sebe, kada si mi poslao sliku o ferdinandu,
da u meni od malena ima ta klica zastitnicka.

9. Nemam sta da cujem mudro od sveta.
sve je monotono. dobro jutro, laku noc.

10. ceto se preispitujem, da li postupam najbolje sto
mogu sa roditeljima.
a uvek sam se pitao kao mali: toliko se moja razmisljanja
razlikuuju od njihovih, mora da sam usvojen.

11. verujem u tvoju rec. vodi me i neka je tvoja volja.
sada i zauvek, u ime Hristovo, amin.

Нема коментара:

Постави коментар