zaba

Srecan sam zbog nekih sitnih stvari, beznacajnih,
srecan sam sto vidim da granicu
trpljenja i tolerancije pomeram prema gore.

"pomeranje granice trpljenja mi lici na zabu
koja je zavrsila skuvana kad su joj polagano
zagrevali vodu, u protivnom da je skocila u vrelu
isto tako bi i iskocila iz nje neskuvana."


mozda i zavrsim skuvan, kao ta zaba,
ali se pitam, sta imam od toga ako iskocim iz lonca?
mozda odlucniju ruku da me vrati u isti.

da nije svet van lonca bolji?
ako jeste bolji, vracamo se na pocetak:
kako je zaba dospela u lonac?
ako nije bolji, ako je svet van lonca i u loncu jednak zlu,
onda,
samo pravi sveci umeju da hode po tankom rubu loncarskom.

Нема коментара:

Постави коментар